Kamen sumraka (Tuor D' Gaelad)- podzemlje

Prolaz vodi manje više ravnim hodnikom, rubovi su neobrađeni širine je da 3 čovjeka mogu stati uporedo. Potpuna je, gotovo zaglušujuće gušeća, tama.

Ansem:

Spoiler:

Stao sam, nelagodno pogledavajući u Ansema. Nije mi baš drago što ću silaziti dolje. Uzeo sam baklju i stavio u ruku u kojoj nosim štit.
Pogledao sam Ansema još jednom:
"Hoćete li Vi prvi ili preferirate da netko drugi vodi?"

Progurao sam se naprijed, i stao uz desni rub zida

Bilo bi dobro da samo precjenjena gospoda u drugom redu nose baklje, da se ne bi osljepljivali međusobno.Rekao sam tiho, nasmijesio se bacivši brzi pogled prema Corvinu... cijelo ovo društvo u zadnje vrijeme postalo mi je drago, neki više neki manje. Čak i poluvilenjak mi se nije činio loš.

Ansem se lagao osmjehnuo.
Podizuci kamecic s poda, baca caroliju. Kamencic iznenada zasvetli.
"Nabolje bi bilo da predvodimo Mestar Emanuel i ja."

Svijetlo na kamenčiću otkrilo je prolaz gotovo 20 m dugačak. Prolaz se završavao prostorijom. U polutami nazirale su se retorte i ostali pribor složen po stolovima. Grupa je polako ali sigurno ispunila hodnik.

OOC: ispišite otprilike na kojem ste mjestu (naprijed, nazad, najzadnji...)

Vidim da se ostali ne krecu, pa krenem lagano dublje u ulaz...

Pošto je mag rekao da on i emanuel idu naprijed, ja ću kraj svoga brata svećenika u drugi red.


"U redu." rekao sam šaptom, gledajući pritom Ansema.
"Mi svećenici ćemo biti iza vas, ukoliko dođe do nevolje. Ionako poprilično dobro vidim u ovom polumraku."

Pokušavao sam izgledati samouvjereno, no to mi nije bilo lako. Moć ovog mjesta preplavljivala me svakim korakom unutra, nisam navikao biti blizu ovolikoj količini moći. Zemlja je ovdje uistinu moćna divlja, i neupitni gospodar. Teško mi je za vjerovati da vilenjaci cijeli život žive u ovakvim mjestima. Valjda su navikli na to. Morat ću i ja poraditi na tome, da me nebi uhvatilo nespremnog...

"Slažem se s gospodinom Ansemom."

Odgovorio sam osmjehujući se.

"Nebih bio niti najmanje iznenađen kak bi se ispostavilo da je cijelo ovo mjesto prožarano zamkama, mehaničke i magične prirode. Da imam ovakvu lokaciju, i ja bih ju zaštitio na sličan način, pogotovo ako sam čarobnjak i imam pristup čarolijama. A svi znamo da je prijašnji vlasnik njih imao na pretek. Ansem i ja ići ćemo prvi, ja ću pokušati uočiti zamke prije nego one uoče nas, a Ansem će pripaziti na stvari magične prirode. Svećenici u drugi red,neka jedan nosi baklju, a Regent na začelje, da nas zaštiti od neugodnih iznenađenja s leđa. Dobro otvorite oči."

Okrenuo sam se prema tami dubokog hodnika.

"Hoćemo li gospodo?"

Stubište vodi u grubo-oblikovani prolaz. Manuel je krenuo naprijed oprezno pipajući ispred sebe. I ostali su zakoračili u tamu koja ih je obavijala mračnim zagrljajem. Poslje meštra koračali su spremni svećenici, za njima čarobnjak, grof i na začelju vojvoda. Ubrzo je pogled pukao u prostoriju kružnog oblika iz koje su se nazirali izlazi u dva smijera. prostorija u kojoj su se nalazili bila je ispunjena stolovima s bezbrojnim retortama i posudama. Zrak je udarao mirisom začinskog bilja. prostorija je bila oblikovana u krug koji u središtu obgrljuje temelj istog onog obeliska koji su vidijeli vani.
mapa:

Spoiler:

Emanuel se zaustavio. Nekoliko trenutaka stajao je paraliziran.
Emanuel

Spoiler:

"Emanuele, jeste li dobro?" prošaptao sam koliko god sam tiho mogao.

Bio sam iznimno zabrinut. Očekivao sam da će ovo mjesto biti puno magičnih zamki, a sada su se moje slutnje pokazale točnima.

"Postoji li mogućnost da je nešto živo unutri?"

detaljno sam pretražio pogledom prostoriju
dm

Spoiler:

***docnije***
Začuđujuće koliko lako, s kolikom željom su ga prihvatila, prigrabila strujanja. Nakon što su uništili sve prizvane i stvorene čuvare i ušli u srce podzemne dvorane moći Anselm i družina su hrabro izveli ritual združivanja s zemljom. Činilo mu se, odjednom kao da lebdi iznad napaćene zemlje, nadljeće, proplanke i rijeke da bi se strovalio niz obronke Crnih planina. Moć ovog prostora bila je u njegovim rukama. Bila je on.